Dobrodošli u Kunšperk! Uzmite si trenutak i zamislite da se odjednom ispred vas pojavi poseban vremenski stroj koji poziva na putovanje. A vremenski stroj ne zna kamo bi vas odvezao, jer grad u kojem u ovom trenutka stojite ima tako bogatu povijest! Možda bi vas odvezao daleko, daleko u prošlost, u pretkršćansko vrijeme, vrijeme dobrodušnih divova Ajda? Legende, naime, kažu da su se ljubazni Ajdi, kao i vi danas, šetali uz Sutlu, te predajući jedan drugome čekić s brda na brdo gradili impresivne dvorce koji stoje nasuprot jedan drugom: dvorac Kunšperk i Cesargrad.
No, o Ajdima doista govore samo legende, dok pisani izvori već u 1201. potvrđuju da je Kunšperk, koji se danas nalazi utisnut u sjenoviti brežuljak, barem od srednjeg vijeka bio središte iznimno važnih događanja. Ali sajamsko selo nije ostalo samo obično selo. Važno kao jedan od najstarijih slovenskih dvoraca, već je 1405. godine dobilo posebna prava i novi naziv – trg. Imali su mitnicu za prikupljanje davanja prilikom prelaska granice, svoje groblje, obrambeni toranj i čak crkvu svetog Jakoba.
Vremenski stroj zasigurno bi vas odveo i u godine 1167. – 1178., kada je na mjestu još starijeg dvorca izrastao novi dvorac Kunšperk s velikim stražarskim tornjem i kapelicom. S njega su kunšperaški vitezovi, koji su u svom vlasništvu imali i dvorce Stopnik i Velenje, čuvali ugarsku granicu, koja se protezala uz Sutlu. Godine 1395. dvorac su preuzeli Celjski grofovi, zatim Tattenbachi, koji su upravljali i dvorcem Bizeljsko, od godine 1858. pa je do kraja Drugoga svjetskog rada dvorac bio u vlasništvu obitelji Windischgaetz.
Predaja govori također o hrabrom vitezu Kunu, kao i o tome da su kunšperaški dvorac i dvorac koji je danas s hrvatske strane granice, Cesargrad, nekada bili povezani visećim mostom, po kojem je šetala gospoda iz dvorca. Također ostaje neistražena i sljedeća tajna: iz dvorca Kunšperk trebao bi ispod zemlje voditi zaista poseban tunel, do kojeg već duga stoljeća zaista nitko ne može.
Ako bi vas vremenski stroj slučajno u 1573. godini ostavio usred sela, brzo biste potražili zaklon u šumi. Na Kunšperaškom polju se naime događala jedna od najvećih seljačkih buna kod nas, a polja i rijeka bili su natopljeni i krvlju seljaka. Oni su se pod vodstvom Ilije Gregorića i Matije Gupca u poznatoj hrvatsko-slovenskoj buni u tim krajevima borili sa štajerskim i kunšperaškim plemstvom.
I kako je živio ovdašnji seljak? Za ovaj djelić povijesti ne trebate imati vremenski stroj, jer možete odmah posjetiti Kravaričevo domaćinstvo i upoznati tipičnu, slamom pokrivenu stambenu zgradu iz 19. stoljeća. Crna kuhinja, svinjac, žitnica, podrum... seljak se trebao snaći i iskoristiti baš sve ovdašnje datosti, kako bi preživio u najgorim vremenima. I ovdašnji stanovnici bili su odvajkada iznimno mudri i obazrivi: kuće su gradili na padinama, radi zaštite i stoga što je dobro, obradivo zemljište ostalo za proizvodnju hrane.
